IN MEMORIAM

Zadnjega dana mjeseca svibnja napustio nas je naš dragi prijatelj, zaljubljenik u glazbu, svoje Staro Petrovo Selo, Novu Gradišku i svoj slavonski kraj, Zlatko Štefanac.

Pred tajnom odlaska ostajemo nijemi! Znamo da je Božja Riječ i Odluka zadnja, ali ipak ono ljudsko, potakne pitanje:”Zašto uvijek oni najbolji među nama?”

A ti si, dragi Zlatko, zaista to bio. Uvijek nasmijan, vedar, pun optimizma, spreman na šalu, na druženje uz kavu i dobru glazbu.

Ostao si vjeran svom Starom Petrovom Selu, Novoj Gradiški i svom zavičaju,… i ostavio dubok trag u srcima ljudi, kojima si podario ljepotu vlastite duše.

Otišao je branitelj, glazbenik, ali prije svega veliki čovjek i prijatelj. Voljeli smo surađivati s tobom. Uvijek si imao orginalne ideje i nisi nikada žalio vlastitoga vremena kako bi svima oko sebe donio radost. Obogatio si sve nas koji smo te poznavali i imali sreću s tobom raditi.

Posebna i lijepa priča je NG glazbeno ljeto, koja bez tebe doista ne bi bila moguća. Nekoliko entuzijasta uz tebe- Duša, Špoljo, Zdrava- pokrenuli ste prelijepu glazbeno-kulturnu manifestaciju po kojoj je ovaj naš grad i kraj prepoznatljiv i izvan granica Lijepe naše. Sjećam se prvih godina i prvih improviziranih studija, pa Press centra kojega smo zajedno s tobom vodili pod geslom “Mi mravi”- u pogonu si bio 24 sata za svoj grad, za svoje ljude. I kada si saznao da boluješ od teške bolesti, imao si hrabrosti i snage reći, idemo to riješiti i vozimo dalje u životu. To je samo epizoda. Uvije smo se pitali od kuda ti toliko snage?

Odgovor si dao kolegi Toniju koji je zapisao tvoje riječi: „Prijatelju, mislim da sam zapravo napravio sve što sam planirao u životu, a najveća mi je radost kad sam s unukom. Daj Bože da i ti to doživiš, to se ne da opisati. Onda spoznaš da život ima smisla.“

Evo i ovim riječima ukazuješ nam na ono što bi trebalo biti najvrijednije i u našim životima i ponovno nam ulijevaš hrabrost.

Prijateljevao si i s nama novinarima, veselio se i osnivanju i stasanju našega Radija “Bljesak”. Uvijek si nam davao potporu i bio spreman pomoći.

Hvala ti dragi prijatelju što si obogatio naše živote, što si cijeloga sebe dao, kako obitelji tako i ovom, tvom i našem kraju, koji bez tebe zaista neće više biti isti.

Teški su ovi trenuci oproštaja, ali snaži nas naša vjera. Sigurni smo da ćemo se jednoga dana sresti u vječnoj domovini. I zato dragi prijatelju samo Do viđenja, neka ti Bog bude milostiv. S nama si zauvijek!

Tekst: Ivanka Herceg